Nakon školovanja postao je anglikanski đakon. Posvećen je za svećenika 1961. godine. Otputovao je u London 1962., gdje je usavršavao anglikansku teologiju. Tijekom boravka u Engleskoj, obavljao je i svećeničke dužnosti u više župa Anglikanske Crkve. Godine 1967., vraća se u Južnoafričku Republiku. Od 1970. predavao je na Nationalnom sveučilištu u Lesotu. Službovao je u Johannesburgu od 1975., a 1977. godine postao je biskup Lesota. Godine 1978., izabran je za glavnog tajnika Južnoafričkog vijeća Crkava. Borio se protiv apartheida kao jedan od glavnih lidera i moralna vertikala. Kritizirao je vlast, protivio se ksenofobiji i rasizmu, zalagao se za prava crnaca. Bio je biskup Johannesburga od 1984. do 1986. Postao je nadbiskup Cape Towna 1986. godine. Od 1987., predsjednik je Afričke konferencije crkava i jedan najutjecajnijih vjerskih vođa Afrike. Predstavlja moralni uzor, glasnogovornik je ljudi bez prava glasa.Godine 1984., Tutu je postao drugi Južnoafrikanac koji je dobio Nobelovu nagradu, nakon što je Albert Lutuli dobio nagradu 1960. Bio je prvi crni južnoafrički anglikanski nadbiskup Cape Towna, Južne Afrike, i primat crkve Provincije Južne Afrike (danas Anglikanske crkve u Južnoj Africi). Tutu je borac za ljudska prava. Koristi svoj ugled u kampanjama za pomoć potlačenima i u borbu protiv AIDS-a, tuberkuloze, homofobije, siromaštva i rasizma. Naročito se zauzima za probleme Trećeg svijeta.
